Knjiga Bogovi, grobovi, znanstvenici pisana je bez znanstvenih ambicija. Predstavlja pokušaj da se jedna znanost učini predmetom promatranja, da rad istraživača i znanstvenika bude vidljiv, prije svega njegova unutarnja napetost, dramatični čvor, njihov ljudski smisao. Pritom se ne treba plašiti zastranjenja, pa ni osobnih refleksija. Tako je nastala knjiga koju znanstvenik mora nazvati »neznanstvenom«. Isprika za to je moja takva namjera. Uvidio sam da je ova obilata znanost u kojoj se sjedinjuju pustolovina i kabinetska marljivost, romantični pothvati i osobno duhovno zadovoljstvo pohranjena u objavljenim stručnim spisima. Bez obzira na vrijednost tih znanstvenih publikacija, nisu pisane zato da bi bile »čitane«. Znakovito je daje dosad bilo svega tri ili četiri pokušaja zapisivanja prošlih istraživanja kao zanimljivih pustolovina. A jedva da ima uzbudljivije pustolovine od te, ukoliko čovjek smatra da je pustolovinauvijek smjesa duha i djela.
