Babilonska se religija u svojem općenitom aspektu može prepoznati kao štovanje prirode, a bogovi se mogu podijeliti kao personifikacija različitih prirodnih sila i moći. Ali ovdje se na početku susrećemo s teškoćom koja još uvijek nije zadovoljavajuće objašnjena. Za vrijeme rane povijesti zemlja nije bila udružena pod jednom administracijom. Veliki su gradovi sa zemljom s kojom su neposredno graničili formirali neovisne države. Tek nakon mnogih stoljeća neovisna postojanja ili privremena spajanja, ostvareno je trajno jedinstvo između razdvojenih kraljevstva. U toj zamagljenoj prošlosti možemo pratiti egzistenciju mnogih velikih babilonskih bogova kasnijih vremena, ali u ranom razdoblju pronalazimo da njihovo štovanje nije prevladalo jednako diljem zemlje, nego se kult svakog božanstva nalazio u nekom gradu. Promatrajući ukupno, štovanje svih bogova daje nam dosljednu sliku štovanja prirode u njezinim različitim dijelovima, a u kasnijim razdobljima takva slika nesumnjivo odgovara općim karakteristikama nacionalne religije.
