Giordano Bruno

Nijedan kraj u povijesti nije tragičniji kada se u obzir uzmu sve okolnosti. Prvo život beskrajne, stalne borbe, osuđen na dugogodišnje lutanje mnogim zemljama, nadilaženje predrasuda i istrošenih autoriteta, obznanjivanje i naglašavanje neodlučnim i nesklonim umovima sjajnog evanđelja koje ga je inspiriralo i s kojim je za kratko vrijeme namjeravao nadomjestiti staro; nekoć su mu se divili kraljevi i tražili ga najviši u zemlji; zatim su ga progonile glasine književnih čuvara; potom je osam godina proveo u tamnici i odvojen od svijeta, a za svoje oslobođenje trebao je izabrati ili stid ili smrt. Izabrao je plemenitiji kraj. Religijske sprdnje kojih se gnušao i huljenja pratili su ga do kraja – do lomače; a pogrebna lomača ovog mučenika za slobodu misli, za novo svjetlo znanosti, postala je prizor za vesele i bezbrižne posjetitelje rimskog jubileja, za sve osim jednog tužnog učenka „prokletog i tvrdokornog heretika“.