Istinski nadahnute velike drame sadržane u mitologiji alegorijski prikazuju božanski izazvane događaje koji se odigravaju unutra i u svakom od četiriju carstva prirode – ljudsko, životinjsko, biljno i mineralno, kao i u četiri elementa: zemlja, voda, zrak i vatra. Avanture vrhovnih božanstava i njihovih božanskih rođaka, na primjer Olimpljana kod drevnih Grka, te njihovih brojnih potomaka personificiraju karakteristične postupke koji se zbivaju tijekom cjelokupnog stvaranja.Valjano protumačene, skoro sve intervencije između bogova samih i bogova i ljudi govore o ovoj ili onoj vrsti odnosa. Usprkos kopreni zaštite koja upućuje na suprotno, ti su odnosi uvijek evolutivno ubrzavajući te povezuju božansko iznutra s uobičajenom samosvješću svakog stanovnika zemlje.
Ako neke mitove prihvatimo kao alegorije koje skrivaju fragmente istine, tada bi se mnoge, ako ne i sve takve drevne legende, mogle pokazati izvorima vrlo vrijednih informacija. Ovo se gledište pokazuje primjenjivim ne samo na početak i razvoj Univerzuma nego i na početke i razvoj ludske vrste koja čini jedan ogranak njihovih stanovnika. Takvo shvaćanje posebno se odnois na razumijevanje filozofskih i duhovnih istina čije znanje, pravilno primijenjeno u životu, može biti od velike praktične koristi.
