Tri ezoterijske studije

Tri ezoterijske studije

Paracelsus

Biblioteka: Tragovi
Prijevod: Miljenko Ugarković
Godina izdanja: 2003
Broj stranica: 131
Vrsta uveza: Meki
Format: 14x20
Cijena
73,50 kn
NARUČI KNJIGU
 

Tri ezoterijske studije sastoje se od tri Paracelsusova djela. Prvo od njih. Proročanstva, objavljeno je 1530. godine na njemačkom jeziku. Iako vrlo popularno u to vrijeme, kasnije pada u zaborav. Ponovno ga objavljuje Fliphas Lovi, francuski oktiltist. Čine ga 32 alegorijska crteža i popratna tumačenja koja se odnose na budućnost. Djelo o elementalima ili duhovima prirode dio je djela Philosophia sagux koje se pojavljuje u Eferdingu 1537. godine, a koje je autor dovršio neposredno prije smrti. Okultna filozofija ili filozofija hermetizma, treće djelo, sažima Paracelsusove stavove o umjetnosti magije, o vjeri i imaginaciji, njegovu skrivenu ideologiju prema kršćanstvu te promišljanja o onome što danas nazivamo psihosomatskom medicinom.

Paracelsus, pravim imenom Theophrastus Phillippus Aureolus Bombastus von Hohenheim (Einsiedeln, 11. studenog ili 17. prosinca 1493. - Salzburg, 24. rujna 1541.), švicarskiliječnik, alkemičar, astrolog, znanstvenik, mistički filozof i okultist.

Godine 1509., u dobi od šesnaest godina, počeo je pohađati sveučilište u Baselu, gdje je studirao medicinu, kirurgiju i alkemiju.[1] U tajne alkemije inicirao ga je opat Sponheima, Johann von Tritheim. Bio je kirurg u Strasbourgu, putovao je cijelom Europom te kratko vrijeme bio profesor medicine u Baselu, gdje je javno spalio Avicenin "Canon medicinae", tada najautoratitivniji udžbenik za liječnike, a odbacio je i medicinsku tradiciju koju je od 2. stoljeća određivao Galen. Zbog kritičkoga i oštro polemičnog karaktera njegovih djela nazvan jeLutherom medicine.

Pisao je na njemačkom jeziku. Za života je ostavio samo nekoliko spisa, među njima i kirurški traktat "Die grosse Wundartznei".

Preteča je ijatrokemijske terapije, prema kojoj se bolesti objašnjavaju kao poremećaji kemijskog procesa u organizmu i liječe kemijskim sredstvima. U liječenju koristio je živu, bakar, željezo, srebro i sumpor, a upotrebljavao je i biljke i ljekovite izvore.

Njegove tehnike liječenja uključivale su i astrologiju, pa je u svojim djelima izradio sustav astroloških talismana koji su trebali pomagati pri ozdravljenju.

Za njegova života službena medicina i filozofija smatrale su da su mu teze neprihvatljive maštarije koje "krnje ugled liječničkog staleža". Negirajući dogme svoga vremena, piše vlastita opažanja (temeljena na "iskustvu prirode") o profesionalnim bolestima, kugi, sifilisu, etiologiji, neurozama i psihozama.

Njegove medicinske i filozofske tvrdnje pune su mističnih, panteističkih, alkemijskih, novoplatonističkih, kabalističkih i naivno proročanskih elemenata. U znanosti o "arehusu" (živoj sili koja pokreće svijet), o elementima koji tvore kozmos, o kemijskim procesima, o božanskom makrokozmosu, o promatranju organizma kao nevidljive cjeline, Paracelzusova medicina i filozofija, uza sva protuslovlja i apsurde, upućuje na novo pristupanje čovjeku i znanosti, koje je karakteristično za buntovne renesansne mislioce njegova doba.

 
SVE KNJIGE OVOG AUTORA