Do srži Aleksandrova karaktera lakše ćemo doći proučavanjem onih koji su živjeli bliže njegovom razdoblju nego oslanjanjem na hladni, statistički kriticizam današnjeg vremena. Sveukupno previše je vremena posvećeno omalovažavanju Aleksandra. Kralj Makedonije imao je bezbroj neprijatelja u Grčkoj. Aleksandar ih je imao više. Mnogi su ga ocrnjivali. U sve loše rečeno o njemu ljudi su vjerovali. Zato je sasvim prirodno da su ga pretjerano hvalili oni koju su mu se divili. Arijan ga opisuje prije svega na temelju izvora koji dolazi od Ptolemeja i Aristobula, jednog od Aleksandrovih zapovjednika; iz priča Nearha i drugih koji su bili dio onoga o čemu govore; zatim, iz dnevnika Eumena, tajnika, i Aleksandrovih pisama. Donekle se za one koji hvale Aleksandra može reći da pretjeruju, ali Arijan nam od njih daje samo povijest koja prenosi jasnu ideju kako je taj veliki vojskovođa postupao. A ono što je podložno pretjerivanju nije sama bit. Gubitci su možda umanjeni zbog naglašavanja makedonske hrabrosti. Broj ubijenih neprijatelja možda je uvećan. Ali u vezi s onim što je Aleksandar postigao svi se slažu. Kako je to postigao najbolje tumači Arijan koji ga po intelektu, moralnoj snazi, odličnosti srca i tjelesnoj ljepoti prikazuje kao prvog od ljudi.
