Mitovi se mogu opisati kao priče o rođenju, životu i aktivnostima starih bogova, heroja i polubogova. I mitovi i legende razlikuju se od popularnih priča po tome što se ne temelje na imaginaciji, nego na nekoj prethodnoj realnosti, bila to često ponavljana faza prirode ili različita i stvarna pojava. Često je iznimno teško spoznati pravo sjeme mita zbog brojnih dodavanja i izmjena koje su unijeli pjesnici. Zato nije lako odgovoriti na pitanje je li neka određena tradicija mit. S jedne strane, u bogu, polubogu ili heroju vidimo uveličane nadljudske osobine, dok s druge uporaba legendi u raznih naroda ukazuje na djelovanje prirode.
Bogovi nadmašuju ljude ne samo ljepotom i veličanstvenošću, nego također snagom i silinom. Kada Zeus protrese svoje božanske uvojke, protrese se čitav Olimp. I drugi bogovi imaju veliku snagu. S obzirom na tjelesnost, ograničeni su prostorom i ne mogu biti sveprisutni. Ali to je ograničenje daleko manje nego u smrtnika jer velike udaljenosti mogu prijeći brzinom munje. U trenu se Atena spustila s Olimpa do Iteje, a bog mora Posejdon u tri ili četiri koraka prelazi put od Samotrakije do Egeje na Eubeji. Bogovi su mogli vidjeti i čuti na velikim udaljenostima. Upućivale su im se molitve sa svih mjesta neovisno o njihovoj osobnoj nazočnosti. Na sličan je način Zeus, sa svojeg visokog trona na Olimpu, vidio sve što se događa među ljudima. Sjedeći na najvišem vrhu planine Ida, pratio je sva zbivanja u bitki koja je bjesnila pred Trojom.
