Smrt nije tema o kojoj ljudi vole razmišljati i govoriti jer se instinktivno u nama rađa strah od nje. Naprotiv, u Arthura Schopenhauera pitaje o smrti je od središnjih teme i „...zaista, bez smrti teško da bi se filozofiralo.“ Prvi dostupni indijski tekstvoi u Europi XIX stoljeća bili su predmet njegova cjeloživotnog proučavanja. Velika podudaranja njegovih shvaćanja s hinduističkom i budističkom filozofijom za Schopenhaura predstavljaju značajnu konvergenciju istočnjačke i zapadnjačke misli.
Prema njemu, strah od smrti počiva na iluziji da Ja nestaje, a svijet ostaje, no zapravo je obrnuto; unutarnje Ja traje, a svijet nestaje. Smrt predstavlja ispunjenje života, „to je ista linija povučena u dva pravca“. Sam život Schopenhaueru je neka vrsta sna od kojeg će nas izbaviti dolazak smrti.
